DT News - Serbia & Montenegro - „Jel' me vidiš?“ Pacijenti u pedijatrijskoj ordinaciji zahtevaju poseban pristup

Search Dental Tribune

„Jel' me vidiš?“ Pacijenti u pedijatrijskoj ordinaciji zahtevaju poseban pristup

Deca moraju da veruju da ih ljudi od autoriteta primećuju, da ih poznaju i da im je stalo do toga šta im se događa
Keti Hester Sekman (Cathy Hester Seckman), SAD

Keti Hester Sekman (Cathy Hester Seckman), SAD

pet. 1 april 2011

Sačuvaj

Dobar početak sa novim pedijatrijskim pacijentom upostaviće na pravi način odnos potreban za uspeh u narednim posetama stomatologu. Kaže se da odnos sa detetom započinje u čekaonici.

Jedne godine kada sam ja bila domaćica celoj porodici na proslavi Dana zahvalnosti, trčala sam kao luda nalazeći mesta za tepsije sa pitama, završavajući slatkiše i skupljajući dodatne stolice. Usred te ludnice, moja četvorogodišnja nećaka povukla me je za suknju. „Tetka Keti, jesi li me već videla?“ pitala je nestrpljivo. Zastala sam i sagnula se do nje „Zdravo Morgan, drago mi je da si ovde“ nasmejala sam joj se.
Setim se te epizode kada novi pacijent dođe u našu pedijatrijsku ordinaciju. Oni, kao i Morgan, imaju želju da budu primećeni.
Deci je neophodno da veruju da ih osobe od autoriteta primećuju, da ih poznaju i da im je stalo do toga šta im se događa. Zato oni stvarno postavljaju to pitanje sa široko otvorenim nestrpljivim očima „Jel' me vidiš?“
Loši primeri
Dobar početak sa novim pedijatrijskim pacijentom upostaviće na pravi način odnos potreban za uspeh u narednim posetama stomatologu. Kaže se da odnos sa detetom započinje u čekaonici. Navodim dva loša primera kojima sam bila svedok.
Logoped je ušao u čekaonicu, prišao petogodišnjoj devojčici, pogledao je s visine i obratio joj se rečima „Tifani, jako mi je drago da te vidim danas!“. Tifani se zgrčila iza maminih nogu, očigledno prestrašena.
Sestra je ušla u čekaonicu, očiju prikovanih za papir sa kojeg čita, i bezličnim glasom prozvala: „Gevin Smit? Vreme je.“ Sedmogodišnji Gevin se nije ni pomerio, samo je nesigurno pogledao u majku.
Lako je razumeti šta nije u redu u vezi ova dva primera. Logoped je preuzeo dominantnu poziciju u odnosu na dete, obratio se neodgovarajućim tonalitetom glasa i propustio je da se predstavi ili da objasni detetu svoje prisustvo. Sestra nije ni pogledala dete i nije objasnila šta će se dešavati. Nije bilo dvosmernog povezivanja na osnovu posvećivanja pažnje ni u jednom ni u drugom slučaju.
Dobar primer podrazumeva dvominutno upoznavanje
Navodim dva bolja primera iz svakodnevice u našoj pedijatrijskoj ordinaciji.
Sestra ulazi u igraonicu u čekaonici i pozdravlja dete. „Zdravo Aniston, ja se zovem Bet. Ja ću danas da brinem o tebi. Jao, kako su ti lepe patikice. Jel' svetle? Divno!“ „Aniston, danas ćemo prvo da izaberemo za tebe novu četkicu za zube, onda će doktor da izbroji tvoje zubiće, a onda ćeš moći još da se igraš. Ti i mama možete sad da dođete ovamo iza pulta kod mene da pogledaš nove četkice.“
Dentalni higijeničar ulazi u igraonicu i saginje se do nivoa očiju deteta. „Zdravo, mora biti da si ti Tajler. Ja sam Keti. Kako ti se sviđa naša igrica sa trkom automobila? Tvoja su ova crvena kola? Izgleda da ti vodiš.“ „Ja ću danas da ti očistim zubiće. Pokazaću ti sve moje instrumente, onda ću da ti ispoliram zube električnom četkicom i staviću ti fluor i vitamine na njih, a onda možeš da se vratiš i da nastaviš sa igricom. Biću spremna da počnemo za dva minuta. Tajler, poigraj se još malo, vratiću se po tebe.“
U ova dva primera prvo je uspostavljena veza na ličnom nivou. Dete može biti sigurno da smo ga primetili, da smo ga upoznali i da pazimo na njega pre nego što počne tretman. Otkrila sam i da je dvominutno upoznavanje odličan način za prevladavanje straha.
Preporuke u vezi kontrole dečjeg ponašanja
Kada se uspostavi odnos poverenja, kontrola dečjeg ponašanja u ambulanti je lakša. Pravilo “objasni-pokaži-uradi”, kontrola tonaliteta glasa, neverbalna komunikacija, ohrabrenje i odvlačenje pažnje – sve to može biti uključeno u strategiju ličnog pristupa svakom pacijentu.
Američka akademija za pedijatrijsku stomatologiju (AAPD) nudi opis svake od ovih tehnika:
Pravilo “objasni-pokaži-uradi”: Verbalno objašnjenje koje odgovara razvojnom nivou pacijenta; pokazivanje različitih aspekata svake od procedura (stimulisanjem vizuelne, audio, olfaktorne i taktilne percepcije pacijenta) u okruženju koje ne izaziva strah kod deteta; sprovođenje tretmana ili procedure.
Kontrola tonaliteta glasa: Kontrolisana promena jačine i tona glasa, kao i ritma govora da bi se uticalo na dete i da bi se usmerilo njegovo ponašanje.
Neverbalna komunikacija: Ohrabrivanje i usmeravanje ponašanja putem odgovarajućeg kontakta, stava, izraza lica i pokreta tela.
Ohrabrivanje: Pozitivna modulacija glasa i izraza lica, verbalna pohvala i odgovarajuća fizička manifestacija privrženosti.
Odvlačenje pažnje: Skretanje pažnje pacijenta sa onoga što bi moglo biti doživljeno kao neprijatan postupak. Davanje kratke pauze za predah pacijentu takođe može biti efikasno rešenje.
Dodatno se može primeniti i demonstracija postupka na roditelju, za koju je nedavna studija pokazala da može biti efikasnija od metode “objasni-pokaži-uradi”. Demonstracija postupka na majci, pre sprovođenja na detetu, dovela je do smanjenja broja otkucaja dečjeg srca tokom samog postupka, u odnosu na puls izmeren u situacijama u kojima je postupak prvo sproveden na ocu u prisustvu deteta, ili u kojima je primenjivana metoda “objasni-pokaži-uradi”.
Prilagođavanje ovih tehnika svakom pojedinačnom pacijentu, uz stalno obaveštavanje i izbegavanje bilo kakvih iznenađenja, najbolji je način za koji znam za izlaženje na kraj sa prestrašenom decom.
Na primer: „Tajler, pogledaj moju specijalnu četkicu. Pogledaj kako se ona kreće ukrug. Dodirnuću tvoj prst. Vidiš kako zuji i golica? Tako ćeš je osetiti i na zubićima. Počeću ovde sa strane, da osetiš kako radi. Golica? Nemoj se puno smejati.“
„Ovo je moja prskalica, sećaš se? Odavde ide mlaz vode, a ovo je sisaljka kojom skupljamo višak vode. Baš ti ovo dobro ide, Tajler. Vidi kako je mama ponosna na tebe. Ostani miran, sad ćemo da radimo i drugu stranu.“
Preporuke u vezi kontrole ponašanja roditelja
Kao što svi znamo, roditelji mogu da pomognu, ali i da odmognu. Američka akademija za pedijatrijsku stomatologiju naglašava da uz savremeni stil roditeljstva, deca budu loše pripremljena za suočavanje sa problemima i nedostaje im samodiscipline neophodne za savladavanje novih iskustava kao što je poseta stomatologu.
Ponekad je od pomoći da zamolite roditelja da dozvoli da samo vi pričate. „Tajler može da čuje samo jednu osobu, a sada to moram biti ja“. Ovo vas postavlja na poziciju osobe koja je preuzela kontrolu (i u odnosu na dete i u odnosu na roditelja).
Druga metoda je da objavite da prisustvo roditelja zavisi od lepog ponašanja deteta. „Tajler, ako budeš dobar dečak i ako budeš mirno sedeo, ako se ne budeš mrdao, mama može da ostane i da gleda. Ako ćeš da se mrdaš, ona će morati da te čeka ispred. Šta bi ti želeo, da ona ostane ili da ide?“
Kontrola ponašanja pedijatrijskih pacijenata može da bude uspešna ako pažljivo počnete. Uspostavite odnos poverenja sa detetom i ukažite mu pažnju, iscrpno objasnite sve što će se desiti pre nego što se desi, budite odlučni, smireni i autoritativni u vezi sa ponašanjem kakvo od deteta očekujete.
www.aspd.org/media/policies_guidelines/g_behavguide.pdf
Autor teksta Keti Hester Sekman je dentalni higijeničar, predavač, pisac i bibliograf. Diplomirala je 1974. godine na West Liberty State koledžu. Radi kao dentalni higijeničar već 29 godina u opštoj i specijalističkoj praksi. U pedijatrijskoj praksi radi od 2003. godine. Poslednje četiri godine radi kao predavač u programu kontinuirane edukacije za higijeničare iz oblasti organizacije predijatrijske prakse, ishrane dece, veština komuniciranja i brige o deci od prenatalnog do predškolskog uzrasta. Objavljeno je preko stotinu njenih članaka u specijalizovanim izdanjima namenjenim stomatolozima.
 

To post a reply please login or register
advertisement
advertisement