DT News - Serbia & Montenegro - Lom implantata: Osvrt na fizičke mehanizme kliničkog neuspeha

Search Dental Tribune

Lom implantata: Osvrt na fizičke mehanizme kliničkog neuspeha

Dov M. Almog, DMD, Odalys Hector, DMD, Samuel Melcer, DMD and Kenneth Cheng, DDS

Dov M. Almog, DMD, Odalys Hector, DMD, Samuel Melcer, DMD and Kenneth Cheng, DDS

sre. 23 februar 2011

Sačuvaj

Etiologija i fizički mehanizmi fenomena loma dentalnih implantata se detaljno ispituju i opisuju u poslednjih nekoliko godina

U većini studija koje su se bavile problem loma implantata zaključeno je da kliničku praksu kojom se određuje odnos veličine krunice i korena protetski saniranog zuba ne treba primenjivati kada se određuje odnos veličine krunica-implantat.
Međutim, prema podacima iz ovih studija odnos krunica-implantat kod uspešnih kliničkih slučajeva bio je sličan srazmeri krunice i implantata kod kojih je došlo do loma.
Očigledno je iz navedenih studija da su klinički vodiči koji su terapeuti primenjivali kako bi obezbedili što bolju prognozu nadoknada izrađenih na implantatima, bili zasnovani uglavnom na iskustvu, bez naučno zasnovanih dokaza, bar kada su u pitanju eventualni razlozi loma implantata.
Međutim, kako je oralna implantologija trenutno oblast stomatologije koja se najbrže razvija, objašnjenje procesa kliničkih neuspeha, kao i razumevanje kritičnih anatomskih, restaurativnih i mehaničkih informacija, može pomoći kliničarima da implementiraju ova saznanja u smislu sprečavanja pojave loma dentalnih implantata u budućnosti.

Prikaz slučaja
Muškarac, bele rase, star 72 godine nedavno se javio na našu kliniku. Na osnovu glavnih tegoba na koje se pacijent žalio, izvršen je detaljni stomatološki pregled koji je uključio kompletnu radiografsku analizu obe vilice, koji je pokazao, između ostalog, prisustvo 2 frakturirana endosealna implantata, #6 i #7 (slika 1).

Ovi, 3.3mm široki i 15mm dugački implantati (Lifecore Biomedical, Chaska, Minn.) postavljeni su 2003.g., kada je izvršena i kompletna protetska sanacija. Implantati su postavljeni po protokolu korišćenjem hirurških templejta koji su se sastojali od 2 vođice (DePlaque, Victor, N.Y.).
Implantati su ostavljeni kako bi došlo do integracije u trajanju od 6 meseci. Nikakve hirurške komplikacije nisu zabeležene u ovom periodu. Nakon 6 meseci implantatii su otkriveni na uobičajeni način i postavljene su terapijske nadogradnje.
Implantati su nakon toga restaurirani krunicama koje su bile funkcionalne u periodu koji je iznosio otprilike 6 godina, do trenutka loma implantata.
Iako je terapijski pristup u potpunosti sproveden u skladu sa okluzalnim statusom pacijenta, mehaničkim opterećenjem i analizom navika pacijenta, nakon loma implantata izvršena je retrospektivna analiza prostora u kojem su postavljeni implantati i ovom prilikom je utvrđeno prisustvo smanjenog interokluzionog prostora na studijskom modelu i veoma zastupljena abrazija zuba antagonista (slika 2).

  Kada se pacijent nedavno javio na našu kliniku, jedini preostali deo čitave restauracije u usnoj duplji bila je nadogradnja #6, koja je još uvek bila povezana sa jednim frakturiranim implantatom a koja je uklonjena šajbnom (slika 3).

  Nastavljajući sa pažljivom procenom svih dostupnih anamnestističkih i retrospektivnih dijagnostičkih informacija, i drugih informacija koje je dao pacijent, dogovoren je jedan kontrolni pregled tokom kojeg je izvršena zamena suprastrukture izrađene na implantima, pločastom parcijalnom protezom.
Uzimajući u obzir činjenicu da potreba za uklanjanjem frakturiranih implantata mora biti izbalansirana sa rizikom od nastanka još većih oštećenja do kojih može doći, doneta je odluka da se ukloni samo nadogradnja i frakturirani segment implantata #6, kako bi se omogućilo primarno zarastanje mekih tkiva preko tela implantata #6 i #7, vodeći se kliničkim pristupom “neka miruju” (slika 4).

 

Nakon toga je postavljena pločasta parcijalna akrilatna proteza, a zatim je planirana izrada skeletirane parcijalne proteze.
Prikazujući ovaj slučaj želeli smo da pružimo argumente u korist razmatranja fizičkih opterećenja kao potencijalnog uzroka loma implantata.
Kontroverze u vezi sa pretpostavkom da li odnos krunice i prirodnog korena zuba može da posluži kao nezavisni pokazatelj uspeha protetske restauracije još uvek postoje9. Isti princip se može primeniti i kada je u pitanju odnos krunica/implantat, ali u ovom slučaju u razmatranje moraju biti uzeti i brojni drugi faktori, kao što su: okluzija zuba antagonista, prisustvo parafunkcija, elektrohemijski procesi unutar samih materijala, i mnogi drugi.
Fraktura implantata se smatra potencijalnim problemom u stomatološkoj implantologiji, naročito kada je u pitanju kasni lom titanijumskih implantata kao posledica korozije i zamora materijala.
Nakon pažljive analize navedene literature, koja je u značajnoj meri rasvetlila ovu problematiku, shvatili smo da podaci iz studija u značajnoj meri potvrđuju naše stanovište da u etiologiji loma implantata učestvuje veliki broj različitih faktora.
Ovi faktori obuhvataju jačinu, lokalizaciju, učestalost, pravac i dužinu trajanja kompresivnih, zateznih opterećenja i opterećenja u smislu smicanja; pol; lokalizaciju implantata u vilici; strukturu kosti oko implantata; mesto oslonca i tačku rotacije u odnosu na međuspoj implantata i nadogradnje; kliničko trajanje nadoknade u smislu korozivnih promena koje nastaju na implantatima načinjenim od titanijuma; stanje gingive i odnos dužine krunice i tela implantata.
Uzimajući u obzir ove multiple faktore koji dovode do loma implantata, kako fizičke, tako i biološke, možemo samo pretpostaviti da do loma dolazi naročito u situaciji kada su sile koje proizvode zubi antagonisti i/ili parafunkcije, veće od čvrstoće implantata, u funkciji vremena.
Zbog svega navedenog, obavezno je da kliničar poseduje sva saznanja o delovanju različitih faktora pre nego što predloži pacijentu tretman implantatima. Greške prilikom dijagnostikovanja potencijalnih faktora koji mogu dovesti do loma implantata su najčešći uzrok neuspeha čitave kliničke procedure.

Zaključak
Iako, sudeći po podacima iz stručne literature, korišćenje indeksa kojim se određuje odnos dužine krunice zuba i implantata, kao i drugih kliničkih indeksa, ne obezbeđuje dobro predviđanje uspešnosti terapije, čak iako nijedna definitivna preporuka ne može biti sa sigurnošću postavljena, imajući u vidu da dentalni implantati postaju sve zastupljeniji u svakodnevnoj kliničkoj praksi, moguće je očekivati sve veći broj neuspeha terapijskih procedura, naročito onih tipa kasnog loma implantata.
Ovaj članak treba da pokaže koje argumente treba razmatrati kada se analiziraju fizički mehanizmi koji mogu biti potencionalni pokazatelji loma implantata.
Zbog toga je neophodno da se upoznamo i razumemo sve faktore koji mogu dovesti do loma implantata, kao i da savladamo dijagnostičke veštine kako bismo ih na vreme detektovali. Kada se problem na vreme uoči, njegovo rešavanje će doprineti boljoj dijagnostici i izradi boljeg plana terapije.
Kompletna lista referenci dostupna je kod izdavača.
 

To post a reply please login or register
advertisement
advertisement