DT News - Serbia & Montenegro - Mini sinus lift (podizanje poda sinusa), krestalni pristup - tehnika duravit crestal sinus lift by B&B DENTAL

Search Dental Tribune

Mini sinus lift (podizanje poda sinusa), krestalni pristup - tehnika duravit crestal sinus lift by B&B DENTAL

Materijal se plasira unutar sinusa uz pomoć “Push-pin-a” i stopera (fotografiju za DTI ustupio autor teksta)
Prof. dr Serđo Bortolini (Sergio Bortolini), University of Modena and Reggio Emilia, Italija

Prof. dr Serđo Bortolini (Sergio Bortolini), University of Modena and Reggio Emilia, Italija

ned. 5 jul 2015

Sačuvaj

Iz kritičke analize postojeće literature proističe da je tretman implantima pouzdan i rutinski, s visokim procentom uspešnosti na duge staze, kako za parcijalnu tako i za totanu bezubost. (Hoffmann et al. 2012).

Osnovni razlozi neuspeha sa implantima vezani su za oskudnu i/ili nedovoljnu visinu preostale alveolarne kosti. (Davarpanah et al. 1995).

Naime, pribegavanje implantološkom rešenju može da bude složen proces u slučajevima vertikalnog i horizontalnog morfološkog defekta kosti u bočnim i posteriornim regijama maksile i mandibule. (Renouard et al. 2006).

Lokalno stanje kosti koje je nepovoljno zbog atrofije, parodontalnog oboljenja ili trauma, može dovesti do smanjenog volumena kosti, ili do vertikalnih, horizontalnih i sagitalnih intermaksilarnih odnosa koji bi mogli da iskomplikuju i funkcionalni i estetski rezultat (Chiapasco et al. 2009).

U gornjoj viličnoj kosti količina kosti je uslovljena stepenom resorpcije alveolarnog grebena i dimenzijama sinusa; oba ova faktora mogu da predstavljaju prepreku primarnoj stabilnosti implanta (Bergh et al. 2000, Ulm et al. 1998).

Metodu uvećanja koja je najčešće korišćena za rekonstrukciju sinusa bočnim otvaranjem prozora u kosti predstavio je Tatum, a objavili Bojn i Džejms (Tatum 1986, Boyne and James 1980).
Zatim je tražen način da se razvije hirurška tehnika koja bi bila manje invazivna i to putem osteotomije (Tatum 1986, Summers 1995).

Ova tehnika predviđa krestalni prilaz uz minimalni kontakt između osteotoma i Šnajderove membrane, što moguće komplikacije svodi na mninimum. Prednost ove procedure je mogućnost istovremenog postavljanja implanata (Bruschi et al. 1998, Zitzmann et al. 1998).

Cilj je ovog članka da istakne, uz pomoć kliničkog slučaja, efikasnost i jednostavnost upotrebe nove metode mini sinus lifta “Duravit Crestal Sinus Lift” kompanije B&B Dental Company, u slučajevima kada je raspoloživost vilične kosti nedovoljna za implantno-protetsku rehabilitaciju. (Bortolini S. et al. 2013, 2014).

IZVEŠTAJ STUDIJE SLUČAJA:
Pacijent, muškarac od 40 godina, dolazi na opservaciju sa zahtevom da mu se rehabilituje gornji prvi molar s desne strane kako bi mu se vratila mastikatorna funkcija i poboljšala estetika osmeha. Iz prve analize rendgentskog snimka vidi se da su, nakon jednog vađenja desetak godina ranije, resorpcija kosti i pneumatizacija sinusa rezultovale nedovoljnom visinom krestalne kosti da bi mogao da se postavi implant. (Slike 1 i 2). Zahvaljujući periapikalnom rendgentskom snimku, odnosno, naknadno obavljenoj kompjuterskoj tomografiji, izmerena je raspoloživa visina od 4 mm. Sa stanovišta biološke uštede i minimalne invazivnosti, pacijentu se predlaže mini sinus lift krestalnim putem uz postavljanje implanta i implantno-protetsko zbrinjavanje pojedinačnog zuba (Bortolini S. et al. 2013, 2014).

Pre toga je pacijent dobio aktivnu parodontalnu nehiruršku full-mouth terapiju kako bi se upala desni svela na minimum.

Daje se lokalna anestezija s infiltriranjem tri ampule od 1,7 ml artikaina s adrenalinom 40 mg/ml + 10 mg/ml. Vrši se incizija od mezijalno od zuba 17 i distalno od zuba 15; na taj način se podiže režanj pune debljine da bi se na pravi način stekao uvid u greben kosti.

Pilot borerom se pravi prvi kortikalni otvor dubine oko 1−2 mm (Slika 1), zatim se nastavlja s ručnim “kompaktor-ekspanderom” dijametra 2, 1 mm, a zatim s dijametrom od 3mm, sve dok se ne uđe u sinus za 0,5−1 mm, što se kontroliše upotrebom stopera od 5 mm (slike 2 i 3). Zatim se koriste ručni “kompaktor-ekpanderi” s dijametrima 3,5 mm i 4 mm uz upotrebu stopera od 6 mm i na taj način se za još jedan milimetar ulazi dublje u sinus (slika 4).

embedImagecenter("Imagecenter_1_1866",1866, "large"); Slika 1: Predoperativni snimak. Preostala visina od 4 mm uzrokovana resorpcijom kosti i pneumatizacijom sinusa.
Slika 2: Intraoralna slika pre operacije, nedostatak zuba 16.
Crtež 1: Pilot borerom se pravi prvi kortikalni otvor dubine oko 1−2 mm.
Slika 3: Slika hirurškog mesta nakon upotrebe “kompaktora-ekspandera” prečnika 2,1 mm
Crteži 2,3 i 4: Niz “kompaktor-ekpandera”: dijametara 2,1 mm i 3 mm za ulazak u sinus na 0,5−1 mm dubine upotrebom stopera od 5 mm. Zatim se koriste “kompaktator-ekspanderi” dijametara 3,5 mm i 4 mm sa stoperom od 6 mm i tako se ulazi u sinus za dodatni milimetar.
Naredni korak predviđa ubacivanje u sinus “Novocore Plus-a” kompanije B&b Dental Company, koji je napravljen od granula prirodnog korala, poznatog i kao koralni hidroksiapatit koga 98% čini aragonski kalcijum karbonat (CaCO3), sa niskim odnosom sup/zapremine između 200 i 500 mm (Slika 5). Materijal se plasira unutar sinusa uz pomoć “Push-pin-a” i stopera koji je za milimetar kraći od početnog, dakle od 4 mm (Slika 6). Poslednji korak predviđa dodatnu kondenzaciju mesta zahvata sa “Push Screw-om” dijametra 4 mm i uz upotrebu stopera od 7 mm (Slika 7).
Na kraju se manuelno ugradi implant prečnika 5 mm i dužine 10 mm kako bi mu se dodatno povećala primarna stabilnost. (Slika 8).
Crteži 5, 6, 7: Postavljanje Novocore Plus-a unutar unapred pripremljenog mesta za implant.
“Push-pin” uz upotrebu stopera koji je 1 mm kraći od početnog (dakle 4 mm), za ubacivanje materijala unutar sinusa. Naknadna kondenzacija mesta zahvata sa “Push Screw-om” dijametra 4 mm i stoperom od 7 mm.
Crtež 8: Manuelna ugradnja implanta.
Slika 4: Postoperativni snimak na dan ugradnje implanta (dijametar 5 mm, dužina 10 mm).
Režnjevi se zašivaju Vicryl koncem 4.0 da bi se zagarantovalo zarastanje, pre svega, mekih tkiva.
Pacijentu se prepisuje antibiotska terapija Amoxicillin-om i (Clavulanic Acid) 875 mg + 125 mg dve tablete na dan u trajanju od 5 dana.
Pacijentu se preporučuje da ispira usta tečnošću za ispiranje na bazi hlorheksidina 0,12% dva puta na dan u trajanju od 7 dana, sve do skidanja konaca.
Četiri meseca nakon ubacivanja implanta, radi se otvaranje i postavljanje gingivoformera; režanj se zašiva svilenim koncem 4.0.
Slika 5: Intraoralna slika u fazi otvaranja implanta. Zašivanje svilenim koncem 4.0
Slika 6: Snimak nakon 4 meseca od ugradnje implanta, njegovog otkrivanja i postavljanja gingiva formera.
Crtež 9: Zbirna shema niza instrumenata koji se koriste u tehnici mini sinus lifta “Duravit Crestal Sinus Lift” kompanije B&B Dental Company.
Slike 7 i 8: Uklanjanje gingiva formera i postavljajne krunice od cirkonijuma 16.
Slika 9: Kontrolni snimak nakon godinu dana od postavljanja trajne nadoknade. Primetna je mineralizacija kosti nakon mini sinus lifta.
DISKUSIJA:
Rehabilitacija delimično ili potpuno bezubih pacijenata putem implantno-protetske tehnike, postala je rutinska praksa s pouzdanim i dugoročnim procentom uspešnosti. (Albrektsson et al 1986. Adell et al 1990;. Laney et al 1991;. Lekholm et al . 1994; Lindquist et al 1996;. Buser et al 1997;. Arvidson et al 1998;. Weber et al 2000, Leonhardt et al 2002); ipak, lokalno stanje bezubog alveolarnog grebena može da bude nepovoljno za postavljajne implanata. Naročito je bezuba posteriorna maksila pravi izazov za oralnog hirurga zbog nedovoljnog volumena kosti koje je posledica krestalne resorpcije uzrokovane atrofijom alveolarnog procesa i pneumatizacijom sinusa. Takođe, kvalitet preostale kosti može dodatno da smanji primarnu stabilnost implanta. (Chiapasco et al 2008).
Procedure sinus lifta postale su tema velikog interesovanja od trenutka samog uvođenja ove tehnike Hilta Tatuma 1977. Prvo objavljivanje datira iz 1980. u članku Filipa Bojna.
Tehnika sinus lifta daje mogućnost lekaru da ponudi svom pacijentu, koji je delimično ili putpuno bezub, terapeutsku alternativu kompletne fiksne rehabilitacije ili rešenje mobilne proteze koja je redukovana i lagodnija za nošenje. (Jokstad 2009).
Istorijski gledano, hirurški zahvat sinus lifta koji je rađen početkom osamdesetih godina, bio je obavljan u bolnicama; ova procedura je predviđala autologni graft u formi bloka ili partikula uz istovremeno ili odloženo postavljanje implanata. (Boyne and James 1980; Jensen and Sindet-Petersen 1991; Keller et al. 1987; Tatum 1986). Ova tehnika je korišćena i devedesetih godina (Becktor et al. 2007, Blomqvist et al. 1996, 1998; Johansson et al. 1999; kahnberg et al. 2001; Keller et al. 1994,1999; Raghoebar et al. 1993).
Tehnika kojom se stabilizuje graft u bloku u sinusu uz pomoć mašinskih implanata sa šrafom kroz alveolarni greben, davala je niske postotke uspešnosti održanja implanta i težak postoperativni tok; mnogi subjekti su bivali obeshrabreni i radije su birali alternativne protetske terapije. (Jokstad 2009).
Da bi se otklonio ovaj problem, naučni istraživači su proučili upotrebu heterolognog koštanog supstituta za graft (Kent and Block 1989; Smiler and Holmes 1987; Smiler et al. 1992). Takođe su istraživanja na polju regeneracije kosti dovela do uvođenja u upotrebu zaštitne membrane pri bočnom otvaranju prozora kosti. (Tarnow et al. 2000; Wallace et al. 2005).
Dizanje poda sinusa i postavljanje koštanog grafta lateralnom osteotomijom postaje često korišćena procedura proteklih godina, s predvidljivim rezultatima. (Boyne e James 1980; Tidwell et al 1992; Chiapasco & Ronchi 1994; Keller et al. 1994, 1999; Blomqvist et al 1996, 1998; Hurzeler et al 1996; Wheeler et al 1996;. Neyt et al 1997;.Jensen et al 1998; Van den Bergh et al 1998; Khoury 1999; Peleg et al 1999, 2004, Kahnberg et al 2001; Raghoebar et al 2001; Tawil & Mawla 2001; Cordaro 2003; Pinholt 2003; Stricker et al 2003; Valentini & Abensur 2003; Del Fabbro et al 2004; Hatano et al 2004; Hallman e Nordin 2004; Hallman & Zetterqvist 2004; Iturriaga & Ruiz 2004; Velich et al 2004; Rodoni et al 2005; Zijderveld et al 2005; Chiapasco et al 2006).
Ova tehnika se obično sprovodi ambulantno, tako da se izbegava hospitalizovanje pacijenta; između ostalog, izbor između imedijatne ili naknadne implantologije zavisi od sposobnosti doktora da postigne dobru primarnu stabilnost tako što će iskoristiti krestalnu kost koju ima na raspolaganju. Kada jednom postigne primarnu stabilnost, prema reviziji Wallace-a i Froum-a, razlike u procentu održanja između implanata koji su postavljeni istovremeno s graftom i onih naknadnih, zanemarljive su.
Tradicionalna tehnika sinus lifta predviđa otvaranje bočne fenestracije, podizanje i medijalizaciju membrane tupim instrumentima, ubacivanje materijala u partikulama i upotrebu membrane za zatvaranje prilazne fenestracije.
Tehnika velikog sinus lifta s bočnim pristupom, često se koristi kada je visina raspoložive kosti manja od 4−5 mm; danas, međutim, postoje alternativne i manje invazivne tehnike (Jokstad 2009).
Godine 1994. Samers je uveo tehniku sinus lifta transkrestalnim pristupom; od tog trenutka je uvedeno mnoštvo modifikovanih Samersovih tehnika sinus lifta transkrestalnim putem: tehnika Davarpanah et al 2001, “Crestal Core Bone Elevation” (Toffler et al 2001), pneumatsko dizanje sinusa Chen and Cha 2005, i Kfirova tehnika s balonom (2007).
Koristeći dostignuća različitih tehnika koje pruža literatura, metoda “Duravit Crestal Sinus Lift-a” kompanije B&B Dental Company nudi neke modifikacije, dajući odlične rezultate u slučajevima atrofije maksilarnih sektora do 4 mm visine raspoložive kosti, uz minimalnu invazivnost hirurške intervencije. Manuelna tehnika takođe omogućava doktoru da ima bolji osećaj u toku intervencije; izbegavanjem upotrebe čekića za kompakciju kosti, intervencija postaje manje traumatična za pacijenta.
Jednostavnost ove metode omogućava i doktorima s manje iskustva da brže usvoje potrebna znanja i da mogu sa sigurnošću i u ambulantnim uslovima postavljati implante standardnih dimenzija u zonama s primetnim atrofijama. (Bortolini S. et al. 2013, 2014).

ZAKLJUČAK:
iz pregleda skorašnje literature koja se tiče sinus lifta i iz prvih analiza kliničkih slučajeva, tretman pacijenata sa maksilarnom atrofijom uz pomoć tehnike “Duravit Crestal Sinus Lift” kompanije B&B Dental Company, izgleda efikasan, jednostavan za primenu i pogodan za postoperativni tok. Predlažemo praćenje postojećih slučajeva kako bismo imali dugoročni monitoring i statistički pouzdane podatke.

 

 

To post a reply please login or register
advertisement
advertisement