DT News - Serbia & Montenegro - Uticaj okluzije i položaja TMZ na opšte zdravstveno stanje

Search Dental Tribune

Uticaj okluzije i položaja TMZ na opšte zdravstveno stanje

Dr Jong-Kun Li i dr Hjung-ju Mun, Južna Koreja (Drs Yong-Keun Lee & Hyung-Joo Moon)

Dr Jong-Kun Li i dr Hjung-ju Mun, Južna Koreja (Drs Yong-Keun Lee & Hyung-Joo Moon)

pet. 5 oktobar 2012

Sačuvaj

Iskustvo je pokazalo da je tokom lečenja simptoma izazvanih poremećajem položaja temporomandibularnih zglobova (TMZ) i okluzije, vraćanje struktura u optimalan položaj dovelo i do promena opšteg zdravstvenog stanja. U većini slučajeva, ova promena bila je nabolje. S obzirom na to da se u stručnoj javnosti pojavilo nekoliko sličnih izveštaja, uzročno-posledična veza između statusa TMZ i opšteg zdravstvenog stanja postavljena je kao hipoteza. Međutim, mehanizam ove veze i dalje ostaje nerazjašnjen.

Ovaj članak se bavi fenomenom veze između okluzije, odnosno statusa TMZ, i opšteg zdravstvenog stanja, navodeći stručne radove kolega kao izvore. Ponuđena je i konceptualna teorija koja može da objasni spregu.
TMZ i miofacijalni bol
Dentalna okluzija je odnos između maksilarnih i mandibularnih zuba u tačkama dodira. Temporomandibularni zglobovi su vilični zglobovi, koji su jedinstveni po tome što su jedini bilateralni zglobovi čije parne kosti preseca centralna linija tela. S obzirom na to da lečenje dentalnih poremećaja ima za cilj harmonizaciju celokupnog stomatognatskog sistema, zubi i bukvalno predstavljaju komplet zupčanika ukotvljenih u kost, dok su gornja i donja vilica povezane temporomandibularnim zglobom.
Uzročnici disfunkcije TMZ mogu biti podeljeni u pet kategorija: dentalni uzročnici, posledice traume, navika, ili stresa, odnosno, emocionalni uzroci. Trauma može nastati u različitim oblicima, kao istegnuće vrata ili udarac u predelu glave, lica ili vilice. Povrede TMZ značajnog intenziteta evidentirane su nakon hiperekstenzije cervikalnog dela kičme. Što se tiče loših navika, navodi se da najveći uticaj na disfunkciju TMZ imaju nepravilno držanje tela, nepravilan položaj tokom obavljanja poslova, zanemarivanje oralnog zdravlja, loše navike iz detinjstva, nepravilna ishrana i pothranjenost, kao i obavljanje teških fizičkih poslova, pre svega podizanje tereta.
Miofacijalni bol, koji izazivaju hiperalgezijski okidači u vidu perifernih nerava smeštenih uz skeletne mišiće i fascije, uobičajeno karakteriše perzistentan lokalizovan bol. Do sada je miofacijalni bol bio sagledavan kao segment bolnog sindroma poremećaja TMZ. Pretpostavlja se da okidači bola smešteni u mastikatornim mišićima verovatno nastaju usled malokluzije, asimetrije i stečenih para-funkcija vilice, nepravilnog držanja glave i vrata, ili usled povrede.
Veza između statusa TMZ i opšteg zdravstvenog stanja
Sprovedeno je nekoliko istraživanja uticaja okluzije, odnosno statusa TMZ na opšte zdravstveno stanje. Između ostalog, otkriveno je da lezije u mastikatornim mišićima ili dentoalveolarnom sklopu mogu narušiti vizuelni sistem ravnoteže i tako dovesti do debalansa u držanju tela. Pozicija i pravilna funkcija mandibule takođe imaju uticaja na centar za ravnotežu.
Poremećaj okluzije vezuje se i za smanjenu snagu u donjim ekstremitetima, smanjenu okretnost i probleme sa ravnotežom kod starijih ljudi. Pokazalo se da pravilan zagrižaj kako prirodnih, tako i veštačkih zuba, igra značajnu ulogu u izazivanju adekvatnog položajnog refleksa. Aspekti opšteg zdravstvenog stanja povezani sa statusom TMZ mogu se podeliti u sledeće potkategorije:
1. Sinhronizacija mišića glave i vilice sa drugim mišićima
Sistematska sinhronizacija mišića glave i vilice sa drugim telesnim mišićima neophodna je za održavanje pravilnog položaja tela. Funkcionalna sprega stomatognatskog sistema i mišića vrata takođe je dobro poznata. Pacijenti koji pate od poremećaja zagrižaja ili disfunkcije TMZ često se žale na otežanu pokretljivost i bol u vratnim mišićima. Neravnoteža sternokleidomastoidne mišićne aktivnosti, koja često dovodi do bolova u vratu, može nastati usled jednostranog gubitka okluzalne ravnoteže. Proračunat je i biomehanički uticaj koji proces žvakanja ima na cervikalne pršljenove, što potvrđuje tezu da vertikalno okluzalno kretanje može izazvati naprezanje u vratnom kičmenom stubu.
Postoje izveštaji o mogućoj povezanosti asimetrije trupa i vrata sa simetrijom lica. Na primer, otkriveno je da kontrola vizuelne percepcije predstavlja najvažniji činilac orijentacije glave u frontalnoj ravni. Samim tim postavljena je i teorija o sprezi dentalne okluzije i kontrole položaja.
2. Status TMZ i stabilnost tela
Okluzija i status TMZ utiču na stabilnost tela. Ljudska bića zauzimaju relativno nestabilan položaj kada su u stojećem stavu, zato održavanje stabilnosti tokom stojećeg položaja zavisi od promena u centru za ravnotežu, a tim promenama upravljaju informacije primljene iz okularne regije, sistem tri polukružna kanalića i antigravitacijski mišići.
Postoje indicije da okluzija i položaj glave utiču na centar za ravnotežu, što u slučaju poremećaja znači i povećan rizik od padova i gubitka ravnoteže. Zato nepravilan zagrižaj može da umanji propriocepciju i da ima negativan uticaj na stabilnost položaja glave. Smatra se da gubitak zuba predstavlja faktor rizika za nestabilnost držanja u uspravnom stavu. Fiziološko objašnjenje je da mehanički receptori u periodontalnoj membrani upravljaju pokretima mandibule i vrše koordinaciju funkcije žvakanja, a to je u sprezi i sa motornom aktivnošću vratnih mišića.
Eksperimentalno je praćena fluktuacija tečnosti u centru za ravnotežu izazvana promenom područja okluzalnog kontakta. Dokazano je da okluzalni kontakt utiče na fluktuaciju tečnosti u kanalićima, te da postizanje pravilnog zagrižaja, koji odlikuje očuvanje simetričnog okluzalnog kontakta u posteriornoj regiji, predstavlja ključni element održanja ravnoteže.
3. TMZ i fizička spremnost
Status TMZ može imati uticaja na fizičku spremnost pojedinca. Sportski treneri često savetuju takmičare da nose okluzalne splintove ili štitnike za zube da bi poboljšali motorne sposobnosti. Utvrđeno je takođe da snažno stiskanje zuba efikasno pojačava fizičku snagu.
Ispitan je i odnos između statusa okluzalne ravnoteže kod osoba koje su bez denticije i njihove fizičke kondicije, i izveden je zaključak da rekonstrukcija okluzalne podrške ima značaj ne samo za obnavljanje funkcije žvakanja, već i za očuvanje kapaciteta za fizičku aktivnost.
Mehanizam sprege TMZ i zdravstvenog stanja na osnovu miofacijalnog aspekta
Prva hipoteza ovog rada jeste to da su TMZ i drugi delovi tela povezani fascijama, odnosno, vezivnim tkivima koja se protežu između različitih anatomskih struktura, a koja su veoma nalik na trodimenzionalnu mrežu koja se širi po celom telu. Ova mreža može da se napne kontrakcijom odgovarajućeg mišića, a tenzija može da se prenese i na daljinu.
Tkivo fascija raspoređeno je vertikalno, od glave ka nožnim prstima, a četiri međusobno povezane poprečne fascijalne ravni presecaju telo. Ukoliko se desi povreda u jednom delu tela, bol i disfunkcija mogu da se osete u bilo kojem drugom delu.
Mehanizam sprege na osnovu aspekta tradicionalne azijske medicine (protoka či-energije i energetskih meridijana u telu)
Druga hipoteza postavljena u ovom radu jeste povezanost TMZ i drugih delova tela preko sistema energetskih meridijana, koji čine fascije (vezivno tkivo). Tradicionalno, akupunktura energetske meridijane prepoznaje kao vlakna koja formiraju mrežu unutar celog tela, povezujući tako sva periferna tkiva. Zapadna nauka je, u cilju razumevanje sistema tačaka i meridijana u akupunkturi, svoja istraživanja koncentrisala na identifikaciju distinktivnih histoloških odlika akupunkturnih tačaka koje ih bitno razlikuju od okolnog tkiva. Jedno od svojstava koje se sa histološke i anatomske tačke gledišta vezuje za meridijane jeste to da su identifikovani kao intermuskularno ili intramuskularno slobodno vezivno tkivo.
Drevni spisi o akupunkturi sadrže nekoliko opisa koji se odnose na „salo, masne membrane, fascije i sisteme membrana koje povezuju“, i veruje se da kroz njih protiče či-energija. Pretpostavke da bi vezivno tkivo moglo biti u nekoj vezi sa energetskim meridijanima u akupunkturi iznosi nekoliko autora, s obzirom na to da se meridijani koncentrišu duž četiri poprečne fascijalne ravni i uglavnom su locirani u tačkama koje se nalaze između mišića, ili između mišića i kosti ili tetive.
U pogledu eksperimentalno izvedenih dokaza, pokušano je dokazivanje hipoteze po kojoj se mreža energetskih meridijana može predstaviti kao mreža intersticijalnog vezivnog tkiva. Istraživanje potkrepljuju ultrazvučni snimci koji prikazuju presek vezivnog tkiva na mestima akupunkturnih tačaka kod ljudi. Akupunkturne tačke treba razumeti pre kao čvorišta unutar mreže vezivnog tkiva koja se proteže celim telom, a ne kao izolovane markacije, nalik na petlje koje povezuju autoput sa regionalnim ili lokalnim putevima.
Korelacija između okidača bola i akupunkturnih tačaka
Iako ih razdvaja vremenska barijera od oko dve hiljade godina, tradicija akupunkture i terapija miofacijalnog bola dele fundamentalne sličnosti u lečenju bolnih poremećaja. Skorašnja istraživanja nagoveštavaju značajno poklapanje u pogledu anatomskih, kliničkih i fizioloških svojstava miofacijalnih okidača bola i akupunkturnih tačaka. O analogiji se vodi diskusija još od 1977. godine, kada je praćena terapija bola i kada je utvrđeno istovetno poklapanje od čak 100% u anatomskom i od oko 71% u kliničkom smislu, u pogledu okidača miofacijalnog bola i akupunkturnih tačaka koje su stimulisane.
Pretpostavlja se da među tačkama postoji veći broj podudarnosti. Dva sistema baziraju se na sličnim lokacijama i oba koriste igle da bi na određenim tačkama tretirale bol. Bol koji se povezuje sa lokalizovanim trzajem, koji nastaje kao reakcija na stimulaciju okidača bola, sličan je senzaciji protoka či-energije, dok je bol koji nastaje ubadanjem igle u tačku okidača bola više nalik osećaju koji se širi duž meridijana.
Međutim, ističe se da majstori akupunkture ne rade često sa tačkama lociranim na okidačima bola, kao i da sama terapija ne deli iste kliničke pokazatelje kao konvencionalna terapija bola. Takođe se sumnja da je podudarnost od 71% između akupunkturnih tačaka i okidača konceptualno moguća. Čak i da se zanemari konceptualni problem, samo oko 40% akupunkturnih tačaka može da se koristi za lečenje bola, a samo oko 18-19% se zaista i koristi. Postoji očigledna potreba da se veza između okidača bola i akupunkturnih tačaka dodatno istraži.
Teorija prenosa pomoću mreže vezivnih tkiva, koju smo ovde izložili, može poslužiti kao objašnjenje funkcionalne veze između okluzije i statusa TMZ sa drugim delovima tela, kako na osnovu miofacijalnog bola, tako i na osnovu učenja o či-energiji i meridijanima, odnosno na osnovu kombinacije obe ove postavke. Zato je neophodno rekonstruisati dentalnu okluziju i održavati je u normalnom prirodnom stanju, dok uzročnike narušavanja statusa TMZ treba lečiti da bi se postiglo obnavljanje njegovog prirodnog položaja.
Beleška uredništva: Ovaj članak predstavlja kratak pregled dva rada koja su nedavno objavljena u zborniku Journal of Alternative and Complementary Medicine 17 (2011): 995-1000 & 1119-24. Kompletna lista referenci dostupna je kod izdavača.
 

To post a reply please login or register
advertisement
advertisement