DT News - Serbia & Montenegro - Šrafovima retinirana, implantatima nošena fiksna parcijalna proteza (FPP)

Search Dental Tribune

Šrafovima retinirana, implantatima nošena fiksna parcijalna proteza (FPP)

Intraoralni izgled šrafovima retinirane nadoknade. Primećuje se da protetska osnova koju određuju implantati zapravo naglašavaju trajektorije implantata postavljenih na mestima levog gornjeg centralnog sekutića i levog gornjeg očnjaka na maksilarnom alveolarnom grebenu.
Mihael Navrocki, Dov M. Almog, USA

Mihael Navrocki, Dov M. Almog, USA

pet. 14 oktobar 2011

Sačuvaj

Šrafovima retinirana, implantatima nošena fiksna parcijalna proteza (FPP), nudi određene prednosti u smislu dobrih fizičkih osobina. Međutim, sudeći prema podacima dobijenim u nekoliko studija, njihova izrada zahteva precizno postavljanje implantata radi optimalnog pozicioniranja ulaznog mesta za šraf. Takođe, omogućiti da baza nadoknade bude pasivna nije lako postići kada su u pitanju implantati sa šrafovima zbog dimenzionalnih razlika u ovom sistemu koje nastaju tokom izrade.

Sidrenje fiksnih parcijalnih protetskih nadoknada implantatima može biti ostvareno na dva načina: neki kliničari cementiraju protetsku suprastrukturu na implantate, dok neki smatraju da je bolje da fiksna nadoknada bude povezana sa implantatom pomoću šrafa.
Šrafovima retinirana fiksna protetska nadoknada nudi prednosti u smislu predvidive retencije, mogućnosti ponovnog postavljanja, i izostajanje mogućnosti zaostajanja viška subgingivalnog cementa.
S druge strane, postoji i nekoliko nedostataka: teško je omogućiti da baza protetske nadoknade bude pasivna zbog dimenzionalnih razlika koje nastaju tokom izrade. Šrafovima retinirane nadoknade najčešće imaju otvore za unošenje šrafa, što može dovesti u pitanje estetski rezultat, oslabiti keramiku oko otvora i na vrhu kvržica i dovesti do pojave nestabilnih okluzalnih kontakata.
Cementiranjem fiksne protetske nadoknade za implantat eliminiše se problem neestetskih otvora za šrafove. Cementiranjem se, takođe, mogu kompenzovati manje dimenzionalne razlike između patrljka na implantatu i suprastrukturi prilikom postavljanja nadoknade, što doprinosi da baza nadoknade ne bude pod opterećenjem, da bude pasivna.
Zatim, ovakva nadoknada poseduje sposobnost smanjenja napona među cementiranim implantatima, jer se dejstvo malih dimenzionih razlika između implantata i suprastrukture ne prenosi direktno na implantate, kao što je to slučaj kod proteza retiniranih šrafom. Takođe, izbegnuta je mogućnost da se otvor šrafa vidi ukoliko je implantat postavljen u estetskoj zoni. S druge strane, višak cementa koji iscuri prilikom cementiranja na međuspoju implantat - proteza, naročito ukoliko je subgingivalno lociran, može izazvati inflamaciju, infekciju i parodontalne komplikacije.
Kako se sve veći broj kliničara odlučuje za fiksne protetske nadoknade nošene implantatima, stomatolozi moraju razumeti restaurativne opcije koje im stoje na raspolaganju. Mnogi kliničari i zubne laboratorije gotovo isključivo izrađuju šrafovima retinirane fiksne protetske nadoknade, te na taj način promovišu terapijsku opciju koja nudi maksimum što se tiče efikasnosti stomatoloških usluga, „kozmetičkih” rezultata, održavanja i optimiziranja zagrižaja.
U isto vreme, poslednjih godina, korišćenje vrhunskih pomoćnih CT radiografskih metoda i 3-D softvera, kojima je omogućeno planiranje terapijskih rešenja i njihova virtuelna vizuelizacija, promenilo je način na koji sakupljamo dijagnostičke podatke, planiramo i izvodimo terapijske faze, kako u jednostavnim tako i u komplikovanim slučajevima sa implantatima.
Kao rezultat primene ovih savremenih tehnologija sve veći broj trajektorija implantata u potpunosti se poklapa sa trajektorijama planiranih protetskih nadoknada. Ipak, u određenim kliničkim situacijama fiksna nadoknada oslonjena je na trajektorije rezidualne kosti, a planiranje i opterećenje implantata prepušteno odluci terapeuta sve do finalnog rezultata.
Drugim rečima, kada se trajektorije implantata ne poklapaju sa planiranim protetskim trajektorijama, šrafovima retinirane fiksne protetske nadoknade na implantatima nude mogućnost smanjenja nesuglasica između hirurga, restaurativnih stomatologa i stomatoloških laboratorija, stvarajući veći stepen razumevanja, uvažavanja i kolegijalnosti.
Prikaz slučaja
Pacijent se javio u ordinaciju radi izrade fiksne protetske nadoknade na implantatima nakon ekstrakcije levog gornjeg centralnog i lateralnog sekutića i levog gornjeg očnjaka, a nakon procedure prezervacije alveolarne čašice.
Digitalna analiza CBCT tehnikom sprovedena je korišćenjem aparata iCAT CBCT (Imaging Sciences International, Pa). Tokom analize utvrđeno je prisustvo sasvim odgovarajućih dimenzija alveolarnog grebena, i u horizontalnom i u vertikalnom pravcu.
Međutim, korišćenjem dodatnog softverskog paketa, ImplantMaster (iDent Imaging, Inc., Foster City, Calif), utvrđeno je razmimoilaženje između trajektorija rezidualne kosti i planirane protetske trajektorije. Drugim rečima, stvoreno je opterećenje protetskom nadoknadom koje je kompromitovalo restaurativnu trajektoriju na sekutiću lingvalno, a na očnjaku bukalno (slika 1).

                                   Bez obzira na sve, praćen je početni plan terapije, umesto da se ugradi veštačka kost, i odlučeno je da se izradi nadoknada uz postojanje ovih angulacija. Izrađena je virtuelna trodimenzionalna rekonstrukcija anatomskih struktura pacijenta i načinjen virtuelni hirurški vodič na modelu, koji je zatim kompjuterski i načinjen, sa precizno označenim mestima na kojima će biti ugrađeni iplantati i raspored trajektorija za sekutić i očnjak.
Palatinalno orijentisana trajektorija na mestu centralnog sekutića, kao i dubok zagrižaj pacijenta, doveli su do značajnog smanjenja prostora za određene protetske komponente i uslovili da se u ovom slučaju odlučimo za šrafovima retiniranu FPP.
Ekstremno bukalna angulacija implantata na mestu očnjaka dovela je do bukalno postavljenog otvora za šraf, što je umnogome dovelo u pitanje estetiku i potencijalno moglo da oslabi keramiku u blizini otvora, u našem planiranom tročlanom sistemu FPP.
Estetska dilema mogla je biti rešena ili ugradnjom zlata u metalnu komoru šrafa, čime bi se smanjila količina neophodnog opakernog kompozitnog materijala, ili istanjivanjem metala kako bi se prikrio njegov neestetski efekat. Odabrali smo da prevaziđemo ove estetske i strukturalne poteškoće korišćenjem pojedinačne teleskopske krunice kojom ćemo pokriti metalnu strukturu na mestu implantata na očnjaku.
Zaključak
Kako se sve veći broj kliničara odlučuje za fiksne nadoknade na implantatima, restaurativni stomatolozi moraju da razumeju sve terapijske opcije koje mogu susresti u praksi.
Kliničari i stomatološke laboratorije moraju biti spremne za izradu fiksnih protetskih nadoknada na implantatima koje se retiniraju šrafovima, i na taj način promovišu terapijska rešenja koja nude najviše što se tiče nivoa stomatoloških usluga, „kozmetičkih” rezultata, održavanja i optimizacije zagrižaja.

   

Slike 1a, 1b: CBCT analiza izvršena je upotrebom iCAT CBCT aparatom (Imaging Sciences International, Hatfeld, Pa). Korišćenjem ImplantMaster softvera (iDent Imaging Inc., Foster City, Calif), u trodimenzionalnoj virtuelnoj tehnici je a) izrađen virtuelni hirurški model b) primećeno da postoji nesklad između trajektorija rezidualne alveolarne kosti i trajektorija fiksnog protetskog rada, što je kompromitovalo trajektoriju lingvalno na implantatu na mestu centralnog sekutića i bukalno na mestu očnjaka.

        
Slike 2a - 2c: Fiksna nadoknada retinirana šrafovima izrađena je u laboratoriji CQC, DTI Dental lab u Ročesteru. Slike iz različitih pravaca finalne nadoknade ističu ekstremno lingvalno orijentisanu trajektoriju implantata na mestu sekutića (2a) i ekstremno bukalno orijentisanu trajektoriju implantata na mestu očnjaka (2b). Videti teleskop krunicu na očnjaku (2b i 2c).

 

   Slike 3a, 3b: Intraoralni izgled definitivne nadoknade retinirane šrafom. Videti protetske ravni implantata (3a) na kojima se ističu realne trajektorije implantata na mestu sekutića i očnjaka na maksilarnom alveolarnom grebenu pacijenta. Videti teleskop krunicu na očnjaku (3b).

 

Literatura
Winston Chee, David A. Felton, Peter F. Johnson, Daniel V. Sullivan. Cemented versus screw-retained implant prostheses: Which is better? Int J Oral Maxillofac Implants 1999; 14(1):137-41
Hebel KS, Gajjar RC. Cement-retained versus screw-retained implant restorations: achieving optimal occlusion and esthetics in implant dentistry. J Prosthet Dent. 1997;77(1):28-35
Guichet DL. Load transfer in screw- and cement-retained implant fixed partial denture design (abstract). J Prosthet Dent 1994;72:631. Guichet DL, Caputo AA, Choi H, Sorensen JA
Passivity of fit and marginal opening in screw or cement-retained implant fixed partial designs. Int J Oral Maxillofac Implants. 2000;15:239-46
Implant Bridge Mounting Choices: Cemented vs Screw Mount.

 

O autorima
Michael Nawrocki, stomatolog, specijalista stomatološke protetike, VA New Jersey Health Care System
Dov M. Almog, stomatolog, specijalista stomatološke protetike, šef stomatološke službe, VA New Jersey Health Care System

 

To post a reply please login or register
advertisement
advertisement